Limfomi predstavljaju grupu malignih hematoloških bolesti koje se međusobno značajno razlikuju po svom nastanku, toku, agresivnosti i načinu liječenja. Dok neki oblici mogu godinama napredovati sporo i ne zahtijevati odmah terapiju, drugi zahtijevaju brzo postavljanje dijagnoze i početak liječenja.

Jedan od najčešćih razloga zbog kojih se pacijenti javljaju ljekaru jeste uvećan limfni čvor. Međutim, uvećan limfni čvor najčešće predstavlja reakciju organizma na infekciju i sam po sebi ne znači da osoba ima limfom.

Kada uvećan limfni čvor zahtijeva dodatnu obradu, kako se postavlja dijagnoza, koliko je liječenje danas uspješno i kakve mogućnosti imaju pacijenti oboljeli od limfoma, razgovarali smo sa dr Bojanom Simić, specijalistom hematologije.

Šta predstavlja limfom? Da li je riječ o jednoj bolesti ili postoji više različitih vrsta limfoma?

- Limfom je maligna hematološka bolest porijekla B- ili T-limfocita. Kada osoba oboli od limfoma, ovi limfociti počinju da se abnormalno i nekontrolisano umnožavaju, nakupljajući se u limfnim čvorovima i drugim dijelovima limfnog sistema, ali mogu zahvatiti i druge organe. Ne postoji samo jedna vrsta limfoma. Postoje tri glavne kategorije limfoidnih neoplazmi: B-ćelijskog porijekla, T/NK-ćelijskog porijekla i Hodgkinov limfom, koji predstavlja poseban entitet. Prema toku bolesti, limfomi se dijele na indolentne, agresivne i veoma agresivne. Indolentni limfomi su bolesti koje sporo napreduju i sa kojima bolesnik može živjeti godinama, ponekad i bez liječenja. Agresivni i veoma agresivni limfomi karakterišu se bržim porastom tumorske mase i zahtijevaju pravovremeno liječenje. Prema mjestu nastanka i raspodjeli tumorske mase, limfocitne neoplazme mogu se podijeliti na nodalne limfome, ekstranodalne limfome i leukemije. Kod nodalnih limfoma tumor nastaje u limfnim čvorovima, dok se kod ekstranodalnih limfoma bolest javlja izvan limfnih čvorova, u drugim organima, na primjer u gastrointestinalnom traktu, području oka, mozgu, plućima i drugim organima. Kod leukemija je dominantno zahvaćena koštana srž. Limfomi obuhvataju na desetine različitih entiteta koji se u kliničkoj slici mogu prezentovati na sličan način, ali se po toku bolesti, morfologiji i promjenama na molekularnom nivou veoma razlikuju.

Koliko su limfomi česti i koliko je liječenje ovih pacijenata zastupljeno u radu hematološke službe JZU Bolnica „Sveti Vračevi“?

- Procjene su da godišnje od svih formi limfoma oboli oko 20 pacijenata na 100.000 stanovnika. Pacijenti nakon završenog liječenja zahtijevaju dalje praćenje, pa u hematološkoj ambulanti svakodnevno pratimo pacijente koji su liječeni od limfoma, kao i one koji imaju neki od indolentnih oblika bolesti i zahtijevaju redovne kontrole, najčešće na tri do šest mjeseci. Takođe, u našoj ustanovi se od maja 2023. godine primjenjuju hemoterapijski protokoli za liječenje limfoma, tako da se jedan dio pacijenata hospitalno liječi u Odsjeku hematologije upravo zbog sprovođenja imunohemioterapijskih protokola u cilju liječenja limfoma.

Uvećan limfni čvor je nešto što ljudi najčešće prvo primijete. Kada treba da nas zabrine i kada je vrijeme za pregled kod hematologa?

- Uvećanje limfnog čvora je normalan odgovor organizma na infekciju. Osobe koje su tonzilektomisane često na vratu imaju povremeno uvećane limfne čvorove do 1,5 centimetara, koji su reaktivno izmijenjeni i ne predstavljaju razlog za brigu. Pacijenti često budu upućeni u hematološku ambulantu od strane infektologa, nakon učinjene infektološke obrade, ili od strane ORL specijaliste nakon biopsije uvećanog limfnog čvora. Limfni čvor koji je uvećan duže od četiri do šest nedjelja bez utvrđenog razloga, koji se dodatno uvećava i nakon primjene antibiotske terapije, zahtijeva pregled u hematološkoj ambulanti. Obično su takvi limfni čvorovi tvrdi na dodir, bezbolni i fiksirani za podlogu. To može pobuditi sumnju na postojanje limfoma, ali svakako nije znak da ste oboljeli od maligne hematološke bolesti. Potrebna je dalja detaljna dijagnostička obrada kako bi se postavila konačna dijagnoza.

Kako se postavlja konačna dijagnoza limfoma? Koje analize i pregledi su potrebni?

- Jedini način za postavljanje dijagnoze limfoma jeste patohistološka analiza bioptiranog uzorka tkiva, odnosno patohistološka analiza biopsije uvećanog limfnog čvora. Patohistološkom analizom definitivno se potvrđuje o kojem limfomu je riječ. Dalja dijagnostička obrada, koja podrazumijeva klinički pregled, anamnezu, biohemijske analize i CT dijagnostiku, ima za cilj da se odredi proširenost same bolesti i procijeni da li je pacijent u stanju da podnese liječenje primjenom imunoterapije u kombinaciji sa hemioterapijom, koje je često intenzivno.

Da li danas limfom treba posmatrati kao bolest od koje se strahuje ili postoje uspješni načini liječenja? Kako se liječi i da li se može izliječiti?

- Limfomi se liječe zavisno od podtipa, primjenom kombinacije imuno i hemioterapije. Više je pokazatelja koji doprinose tome da li limfom može da se izliječi, kao što su dob pacijenta, raširenost same bolesti, drugi biohemijski parametri, kao i karakteristike same bolesti, odnosno da li je u pitanju indolentni tip limfoma ili agresivna bolest. Neki indolentni limfomi mogu godinama da se prate i da ne zahtijevaju liječenje. U nekim slučajevima ograničene bolesti prvi izbor liječenja može biti zračenje, dok kod agresivnijih formi limfoma liječenje treba započeti u roku od nekoliko dana ili sedmica, primjenom imunohemioterapije. Odluku o načinu liječenja donosi Konzilijum za maligne hematološke bolesti na osnovu učinjene dijagnostičke obrade i drugih prognostičkih pokazatelja. Zahvaljujući dostupnosti savremenih modaliteta liječenja, prognoza kod nekih agresivnih oblika limfoma danas je znatno bolja u BiH nego što je bila prije 10 ili 15 godina.

Na kraju, imate li poruku za građane povodom Međunarodnog dana svjesnosti o limfomima?

- Iskoristila bih ovu priliku i da se zahvalim na izuzetnoj saradnji jednoj izvanrednoj grupi ljudi zaposlenoj u Zavodu za transfuzijsku medicinu Republike Srpske u Bijeljini, na čelu sa načelnicom dr Daliborkom Trišić, dr Draganom Ilić Jurošević i dr Draganom Bukvić. Bez njihovog nemjerljivog doprinosa moj posao hematologa na Odjeljenju za internističke grane bio bi neuporedivo teži.

Poruka za kraj bi svakako bila da zamolim sve dobre ljude da dobrovoljno daju krv, jer vaših 15 minuta danas nekome sutra može spasiti život. Tome u praksi svjedočimo svakodnevno.