U okviru Službe za hematološku i biohemijsku dijagnostiku obavljaju se poslovi uzimanja i ispitivanja materijala za bolničke i vanbolničke pacijente. Kao biološki materijali koriste se krv, urin, stolica i punktati. Njihova obrada izvodi se na savremenim automatizovanim aparatima. Vrše se ispitivanja iz oblasti hematologije, koagulacije, biohemije (određivanja supstrata, enzima, elektrolita, specifičnih proteina), imunohemije (određivanja hormona i tumor markera), gasnih analiza i drugo. Takođe, sarađuje se sa ljekarima na odjeljenjima u cilju nalaženja rezultata ispitivanja. Prate se savremeni dijagnostički tokovi i uvode nove procedure ispitivanja.
Radi pouzdanosti rezultata laboratorijskih ispitivanja potrebno je da se pacijent pravilno pripremi prije uzorkovanja krvi. Za sva laboratorijska ispitivanja poželjno je da se uzorci krvi uzimaju našte, ujutru najmanje 12 sati nakon poslednjeg obroka. Poželjno je da se ispoštuje preporučeno vrijeme za vađenje krvi, ujutru između 7 i 10 časova.
Dan prije vađenja krvi treba uzimati uobičajene obroke, ali ne premasne. Za večeru konzumirati lakšu hranu. Večera treba da bude najkasnije do 19 časova. Poslije 19 časova može se piti tečnost, izuzev alkohola, kafe i pretjerano zaslađenih napitaka. Dan prije uzimanje krvi treba izbjegavati intenzivnu fizičku aktivnost.
Na dan uzimanja krvi, ujutru, ne treba ništa jesti, piti ni pušiti. Uobičajnu terapiju uzeti nakon vađenja krvi ukoliko ljekar nije drugačije odredio. Ukoliko neki lijekovi značajno utiču na koncentraciju analita koji se mjeri, treba ako je moguće, izbegavati njihovo uzimanje najmanje dva dana prije uzorkovanja krvi, u konsultaciji sa ljekarom. Takođe, potrebno je izbjegavati dijetetske suplemente i biljne preparate, koje ljekar nije odredio kao obavezne, kao i intenzivnu fizičku aktivnost, konzumiranje alkoholnih i energetskih pića, dva do tri dana prije uzimanja uzorka krvi.
Prije vađenje krvi neophodno je obezbjediti mirovanje i pripremiti se za vađenje krvi. To je naročito bitno pri ispitivanju parametra na koje utiče stres (ACTH, kortizol, prolaktin i dr.), kada je neophodno doći u laboratoriju i 30 minuta prije vađenja krvi. Ukoliko pacijent osjeća nelagodu ili je ranije imao neprijatno iskustvom tokom vađenja krvi, treba o tome informisati laboranta koji vrši uzorkovanje.
Izuzetak od navedenih priprema i procedura predstavljaju hitne analize, pri čemu hitnost procenjuje ljekar na osnovu kliničkog stanja samog pacijenta.
Dvije sedmice prije uzimanja uzorka krvi uobičajeno se hraniti i izbjegavati promjene tjelesne težine. Dva dana prije uzimanja uzorka krvi izbjegavati intenzivnu fizičku aktivnost i ne konzumirati alkohol. Dan prije uzimanja uzorka krvi uzimati uobičajene obroke hrane, ali ne premasne, a 12 sati prije uzimanja uzorka krvi ne uzimati hranu, ne piti kafu, alkohol i ne pušiti (voda je dozvoljena).
Na vađenje krvi obavezno doći natašte. Određivanje holesterola ne bi se trebalo sprovoditi prije nego što prođe 8 sedmica od: akutnog infarkta miokarda, hirurške intervencije, traume, sekundarne bolesti s promjenama u metabolizmu lipida, akutne bakterijske ili virusne infekcije.
Dva do tri dana prije vađenja krvi ne treba piti sokove obogaćene vitaminima (borovnica, kupina, cvekla, ribizla) i energetske napitke. Uzorak za određivanje gvožđa preporučljivo je uvijek uzimati između 7 i 10 časova zbog značajnih dnevnih varijacija (i do 70%). Ukoliko je pacijent pod terapijom preparatima gvožđa analiza u serumu se izvodi najmanje: 7 do 10 dana nakon peroralnog uzimanja preparata Fe i/ili multivitaminskim preparatima obogaćenim gvožđem; 3 dana nakon davanja intravenskih preparata; mjesec dana nakon intramuskularnog davanja Fe.
Određivanje gvožđa u krvi ne treba sprovoditi u stanju akutne infekcije.
Kod primjene nekih lijekova, kao što su acetilsalicila kiselina, hloramfenikol, oralni kontraceptivi, koncentracije gvožđa u krvi su fizološki povećane.
Tri dana prije izvođenja testa pacijent treba da bude na normalnoj ishrani koja mora da sadrži najmanje 150 g ugljenih hidrata dnevno. Prije izvođenje testa pacijent može da ima neograničenu aktivnost, ali ne smije da se izlaže intezivnoj fizičkoj aktivnosti (plivanje, teretana, vožnja bicikla). Test se izvodi nakon perioda noćnog gladovanja, najmanje 10 sati, ali ne više od 16 sati. U toku ovog perioda ne smije se ništa jesti, piti, niti pušiti. Dozvoljeno piti vodu i jednu šolju nezaslađenog čaja. Test se izvodi rano ujutru i potrebno je sve vrijeme provesti u laboratoriji. Za vrijeme testa pacijent treba da miruje, da ne puši, da ne jede i da ne pije. Nakon zadnjeg uzimanja krvi (120 minuta) dozvoljena je i preporučljiva konzumacija hrane i pića.
Test ne treba da izvode pacijenti koji su pod efektima traume, ako se oporavljaju od neke teške bolesti ili ako imaju infekciju. Pacijent treba da obavjesti ljekara o svim lijekovima koje uzima u redovnoj terapiji. Takođe, pacijent treba da prekine uzimanje lijekova kao što su kortikosteroidi i diuretici, ukoliko je moguće u konsultaciji sa ljekarom, s obzirom na to da ovi lijekovi utiču na metabolizam glukoze.
Tri dana prije testa potrebno je jesti hranu bogatu ugljenim hidratima (krompir, pirinač, testenine). Pacijent ne treba da jede najmanje 8 sati, a najviše 12 sati prije izvođenja testa. Sam test se radi ujutru, gdje se prvo uzima uzorak krvi natašte, kao i početna vrijednost glukoze. Nakon toga, pacijent mora da pojede svoj uobičajeni doručak koji nosi sa sobom i da uzme terapiju ako je primjenjuje. Tačno 2 sata nakon doručka, pacijentu se uzima uzorak krvi nakon obroka.
Nedjelju dana prije testiranja na okultno (nevidljivo) krvarenje u stolici, savjetuje se unos namirnica bogatih vlakinima, kako bi se ubrzao prolazak sadržaja kroz crijeva. Tokom tog perioda ne preporučuje se uzimanje lijekova koji mogu dovesti do krvarenja u digestivnom traktu i pojave krvi u stolici (aspirin, indometacin, fenilbutazon, rezerpin, kortikosteroidi i dr.). Pored lijekova neophodno je izbjegavati konzumaciju alkohola, jer i on može izazvati iritaciju u gastrointestinalonom traktu. Tri dana prije davanja uzorka stolice obustaviti unos suplemenata vitamin C, citusnog voća i sokova (dobijanje lažno negativnih rezultata). Test ne treba da se izvodi neposredno nakon rektalnog pregleda, kod dijareje, menstruacije, krvarenja iz hemoroida, hematurije (krv u urinu) kao i u slučaju rektalne primjene lijekova.
Preporučuje se analiziranje tri uzastopne stolice tokom tri dana. Uzorak stolice (veličine zrna graška) uzeti kašičicom koja je data u originalnoj zapakovanoj bočici i to sa dva različita mjesta iz stolice. Potrebno je donijeti svaki dan po jedan uzorak, tri dana zaredom ukoliko je moguće. Do donošenja u laboratoriju, uzorak je potrebno držati u frižideru (2-8°C).
Za laboratorijsku kontrolu protrombinskog vremena (PV) i internacionalnog normalizovanog odnosa (INR), krv je potrebno vaditi u jutarnjim satima. Preporučljivo je da interval između uzimanja oralne antikoagulantne terapije (OAT) i vađenja krvi bude minimalno 12 časova. Neophodna je redovna kontrola INR vrijednosti po mogućnosti u jednoj laboratoriji zbog uporedivosti rezultata.
Terapijski efekat OAT mogu da pojačaju ili oslabe: određeni lijekovi (antibiotik, salicilati, nesteroidni antiinflamantorni lijekovi, oralni kontaceptivi); OTC preparati (ginko biloba, koenzim Q); namirnice bogate vitaminom K (zeleno lisnato povrće, banana, paradajz). Namirnice bogate vitaminom K mogu umanjiti dejstvo terapije, te je potrebno da njihov unos bude uravnotežen. Tri do pet dana prije izvođenja pretraga ne uzimati namirnice bogate vitaminom K. Takođe, potrebno je izbjegavati privremeni ili redovni unos veće količine alkohola. Određena stanja mogu uticati na efekat OAT kao što su infekcije, povraćanje i dijareja.
Sakupljanje prvog jutarnjeg urina
Za rutinski pregled urina uzorak izbora je srednji mlaz prvog jutarnjeg urina, pri čemu vrijeme od posljednjeg pražnjenja mokraćne bešike treba da bude najmanje 4 sata, a najviše 8 sati, jer je to najkoncentrovaniji uzorak. Neophodno je izvršiti higijenu genitalija sapunom i vodom i ostaviti da se oprano područje osuši, bez brisanja. Prvi mlaz (prvi dio) urina izmokriti izvan posudice i ne prekidajući mokrenje, srednji mlaz urina (drugi dio) sakupiti u sterilnu posudu kupljenu u apoteci ili dobijenu u laboratoriji. Prvi dio urina se odbacuje budući da je kontaminiran fiziološkom florom uretre (tj. bakterijama koje se nalaze na početku mokraćne cijevi i spoljnjem dijelu polnih organa). Posudu sa urinom dobro zatvoriti i paziti da se ne kontaminira unutrašnja strana poklopca.
Analiza urina se ne preporučuje kod žena neposredno prije, za vrijeme i neposredno nakon menstruacije.
Uzorak urina kod dojenčadi i male djece, koja ne mogu voljno kontrolisati mokrenje, se sakuplja u jednokratne sterilne vrećice, kupljene u apoteci. Prije postavljanja vrećice, neophodno je izvršiti higijenu genitalija vodom i ostaviti da se oprano područje osuši, bez brisanja. Vrećicu pažljivo zalijepiti na genitalije (ne duže od jednog sata) i nakon mokrenja odmah skinuti. Vrećicu sa sakupljenim uzorkom urina potrebno je preliti u sterilnu posudu radi lakšeg transporta.
Nasumice sakupljeni uzorci urina predstavljaju nestandardne uzorke, koje je preporučljivo koristi samo u hitnoj dijagnostici.
Analizu urin potrebno je izvesti najkasnije 2 h od prikupljanja uzorka, ukoliko se uzorak čuva na sobnoj temperaturu ili najduže 4 h ako se čuva u frižideru (2-8°C).
Sakupljanje 24-časovnog urina
Tokom sakupljanja 24-časovnog urina neophodno je unositi dovoljne količine tečnosti (oko 1,5L), ali i izbjegavati prekomjeran unos kafe i alkohola. Ukoliko pacijent uzima lijekove koji pospešuju mokrenje (diuretici), potrebno je konsultovati se sa ljekarom, da li ih smije ili ne uzimati u periodu sakupljanja urina. Kod određivanja mokraćne kiseline tri dana prije početka sakupljanja urina izbjegavati hranu koja je bogata purinima (meso i mesne prerađevine).
Sakupljanje uzorka traje dva dana.
Prvi dan: nakon ustajanja najprije kompletno isprazniti bešiku, odbaciti taj urin i zabilježiti vrijeme (npr. 7sati). Sve sljedeće porcije urina u toku dana i noći se sakupljaju u bocu maksimalno pažljivo, tako da se sakupi svaka kap urina. Ovo je jako važno kako bi dobijeni rezultati bili tačni.
Po sakupljanju poljednjeg uzorka urina u najbržem roku dostaviti bocu u laboratoriju. Voditi računa da tokom transporta boca bude dobro zatvorena.
Za sakupljanje 24-časovnog urina potrebno je pripremiti čistu i suvu bocu sa širokim otvorom. Da bi se obezbjedila cjelokupna količina urina po svakom uzorku, može se mokriti u čistu suvu posudu, a zatim cjelokupnu količinu preliti u bocu za sakupljanje. U toku sakupljanja bocu sa urinom čuvati dobro zatvorenu, na hladnom mjestu, zaštićenu od jake svjetlosti i toplote. Pojedine analize 24-časovnog urina zahtevaju da se urin sakuplja uz dodatak konzervansa.
Drugi dan: Prvu jutarnju porciju urina treba sakupiti otprilike u isto vrijeme kada je započeto skupljanje (koje je zabilježeno prethodni dan) i dodati prethodno sakupljenoj količini. To može biti i oko deset minuta prije ili nakon vremena prvog mokrenja prethodnog dana. Sa ovom jutarnjom porcijom urina sakupljanje je završeno. Ako pacijent osjeti potrebu da urinira sat vremena prije isteka 24 sata, to i učini, potrebno je da nakon toga unosi tečnost, kako bi u određeno vrijeme mogao da sakupu posljednju porciju urina. Ako pacijent treba da mokri 20 minuta prije određenog vremena, pokušati sačekati odgovarajuće vrijeme.
JZU Bolnica “Sveti Vračevi” Bijeljina
Služba za hematološku i biohemijsku dijagnostiku
INFORMACIJE ZA KORISNIKE
Sadržaj
2. Hitna laboratorijska ispitivanja. 2
3. Priprema za laboratorijske pretrage. 3
3.1. Opšta uputstva za priprema pacijenata prije uzimanja krvi 3
3.3. Uputstvo za priprema pacijenta prje određivanja gvožđa u krvi 4
3.5. Uputstvo za pripremu pacijenta prije određivanje postprandijalne glukoze. 5
3.6. Uputstvo za pripremu pacijenta i uzimanje uzorka za određivanj krvi u stolici 5
3.7. Priprema pacijenta za određivanje protrombinskog vremena. 5
3.8. Uputstvo za sakupljanje uzorka urina. 6
3.8.1. Sakupljanje prvog jutarnjeg urina. 6
3.8.2. Sakupljanje 24-časovnog urina. 6
4. Faktori koji utiču na karakteristike ispitivanja i tumačenja rezultata. 7
5. Transport i čuvanje uzoraka. 10
6. Kriterijumi za prihvatanje ili odbijanje uzoraka. 10
Služba za hematološku i biohemijsku dijagnostiku pruža usluge koje pripadaju primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite iz oblasti kliničke biohemije, laboratorijske hematologije i hemostaze, laboratorijske endokrinologije i dr.
1.1. Lokacija laboratorije: Srpske vojske br. 53, Bijeljina
1.2.Radno vrijeme laboratorije: 00.00- 24.00 h
1.3. Prijem pacijenata i uzorka
1. Vanbolnički pacijenti |
Vrijeme prijema |
Rutinska ispitivanja |
07.00–09.30 h |
2. Bolnički pacijenti |
|
Rutinska ispitivanja |
07.00–15.00 h |
Pojedinačna ispitivanja (KKS, glikemija, urin) |
00.00–24.00 h |
3. Hitno zahtjevana ispitivanja (za sve pacijente) |
|
Tačno definisan obim hitnih analiza |
00.00–24.00 h |
1.4. Izdavanja laboratorijskih izvještaja
1. Vrsta ispitivanja –za vanbolničke pacijente |
Vrijeme izdavanja izvještaja |
Rutinska ispitivanja |
sledeći radni dan od 12.00 – 13.00 h i subotom od 11.30 – 12.00 h |
Protrombinsko vrijeme |
u 12.00 h |
KKS , glikemije, gasne analize, |
za 1 sat |
2. Vrsta ispitivanja– za bolničke pacijente |
|
Rutinska ispitivanja |
13.00 –13.30 h |
Pojedinačna ispitivanja (KKS, glikemija, gasne analize) |
za 30 minuta do 1 sata |
Uzorci uzeti kasnije u toku dana |
za 2 sata |
3. Hitno zahtjevana ispitivanja (za sve pacijente) |
Obrtno vrijeme |
Pojedinačna ispitivanja (KKS, glikemija, gasne analize, urin) |
10–30 minuta |
Ispitivanja parametara hemostaze |
1 sat |
Biohemijska ispitivanja |
1 sat |
Imunohemijska ispitivanja |
2 sata |
Obim hitnih ispitivanja u Službi za hematološku i biohemijsku dijagnostiku su:
1. Kompletna krvna slika
2. Diferencijalna krvna slika
3. Urea
4. Kreatinin
5. Glukoza
6. CRP
7. Bilirubini
8. Prokalcitonin
9. Protrombinsko vrijeme (INR)
10. Aktivno parcialno tromboplastinsko vrijeme (aPTT)
11. Vrijeme krvarenja i vrijeme koagulacije
12. D-dimer
13. Amilaza
14. Lipaza
15. AST i ALT
16. Troponin HS
17. Gasne analize
18. Elektroliti (K, Na, Cl, Ca)
19. CK i CK-MB
20. Amilaza u urinu
21. Urin
Radi pouzdanosti rezultata laboratorijskih ispitivanja potrebno je da se pacijent pravilno pripremi prije uzorkovanja krvi. Za sva laboratorijska ispitivanja poželjno je da se uzorci krvi uzimaju našte, ujutru najmanje 12 sati nakon poslednjeg obroka. Poželjno je da se ispoštuje preporučeno vrijeme za vađenje krvi, ujutru između 7 i 10 h.
Dan prije vađenja krvi treba uzimati uobičajene obroke, ali ne premasne. Za večeru konzumirati lakšu hranu. Večera treba da bude najkasnije do 19 časova. Poslije 19 časova može se piti tečnost, izuzev alkohola, kafe i pretjerano zaslađenih napitaka. Dan prije uzimanje krvi treba izbjegavati intenzivnu fizičku aktivnost.
Na dan uzimanja krvi, ujutru, ne treba ništa jesti, piti ni pušiti. Uobičajnu terapiju uzeti nakon vađenja krvi ukoliko ljekar nije drugačije odredio. Ukoliko neki lijekovi značajno utiču na koncentraciju analita koji se mjeri, treba ako je moguće, izbegavati njihovo uzimanje najmanje dva dana prije uzorkovanja krvi, u konsultaciji sa ljekarom. Takođe, potrebno je izbjegavati dijetetske suplemente i biljne preparate, koje ljekar nije odredio kao obavezne, kao i intenzivnu fizičku aktivnost, konzumiranje alkoholnih i energetskih pića, dva do tri dana prije uzimanja uzorka krvi.
Prije vađenje krvi neophodno je obezbjediti mirovanje i pripremiti se za vađenje krvi. To je naročito bitno pri ispitivanju parametra na koje utiče stres (ACTH, kortizol, prolaktin i dr.), kada je neophodno doći u laboratoriju i 30 minuta prije vađenja krvi. Ukoliko pacijent osjeća nelagodu ili je ranije imao neprijatno iskustvom tokom vađenja krvi, treba o tome informisati laboranta koji vrši uzorkovanje.
Za neke analize uzorak krvi se uzima u tačno u određen dan ili određeno doba dana, o čemu pacijenta prethodno obavještava ljekar.
Uzorak za određivanje gvožđa preporučljivo je uvijek uzimati između 7 i 10h zbog značajnih dnevnih varijacija.
Za kortizol je karakteristična velika dnevna varijacija, pa je standard za prvo uzorkovanje oko 8 h ujutro, a za drugo oko 16h.
Uzimanje uzorka krvi za određivanje prolaktina potrebno je obaviti između 8 i 10 sati ujutru, 3 do 4 sata nakon buđenja, uz prethodno mirovanje od 30 minuta.
Vrijeme određivanja polnih hormona zavisi od faze menstrualnog ciklusa. Preporuka je da se koncentracija estradiola, LH, FSH, prolaktina i testosterona određuju između 2. i 5. dana ciklusa (folikularna faza), dok je za progesteron preporučljivo određivanje između 21. i 23. dana ciklusa (lutealna faza), u zavisnosti od preporuka ljekara.
Kod određivanja hormona štitne žlijezde, ukoliko pacijent koristi supresivnu ili supstitucionu terapiju, lijek se uzima nakon vađenja krvi, tako da posljednja doza bude unijeta 24 sata prije vađenja krvi.
Nije preporučljivo određivati tumorski marker CA 125 za vrijeme menstruacije i u prvom trimestru trudnoće. Na vrijednost prostata specifičnog antigena (PSA) mogu uticati hirurške intervencije koje uključuju manipulaciju prostatom i digitorektalni pregled. Zbog toga je poželjno izvršiti ispitivanje PSA prije ili ukoliko se ipak određuje potrebno je napraviti pauzu najmanje deset dana nakon pomenutih intervencija. Ukoliko pacijent koristi antibiotsku terapiju zbog infekcije urinarnog trakta ili prostatitisa mora proći najmanje 4 nedjelje, nakon čega se može vršiti uzorkovanje krvi.
Izuzetak od navedenih priprema i procedura predstavljaju hitne analize, pri čemu hitnost procenjuje ljekar na osnovu kliničkog stanja samog pacijenta.
Dvije sedmice prije uzimanja uzorka krvi uobičajeno se hraniti i izbjegavati promjene tjelesne težine. Dva dana prije uzimanja uzorka krvi izbjegavati intenzivnu fizičku aktivnost i ne konzumirati alkohol. Dan prije uzimanja uzorka krvi uzimati uobičajene obroke hrane, ali ne premasne, a 12 sati prije uzimanja uzorka krvi ne uzimati hranu, ne piti kafu, alkohol i ne pušiti (voda je dozvoljena).
Na vađenje krvi obavezno doći natašte. Određivanje holesterola ne bi se trebalo sprovoditi prije nego što prođe 8 sedmica od: akutnog infarkta miokarda, hirurške intervencije, traume, sekundarne bolesti s promjenama u metabolizmu lipida, akutne bakterijske ili virusne infekcije.
Dva do tri dana prije vađenja krvi ne treba piti sokove obogaćene vitaminima (borovnica, kupina, cvekla, ribizla) i energetske napitke. Uzorak za određivanje gvožđa preporučljivo je uvijek uzimati između 7 i 10 h zbog značajnih dnevnih varijacija (i do 70%). Ukoliko je pacijent pod terapijom preparatima gvožđa analiza u serumu se izvodi najmanje: 7 do 10 dana nakon peroralnog uzimanja preparata Fe i/ili multivitaminskim preparatima obogaćenim gvožđem; 3 dana nakon davanja intravenskih preparata; mjesec dana nakon intramuskularnog davanja Fe.
Određivanje gvožđa u krvi ne treba sprovoditi u stanju akutne infekcije.
Kod primjene nekih lijekova, kao što su acetilsalicila kiselina, hloramfenikol, oralni kontraceptivi, koncentracije gvožđa u krvi su fizološki povećane.
3.4. Uputstvo za pripremu pacijenta prije sprovođenja oralnog testa opterećenja glukozom (OGTT)
Tri dana prije izvođenja testa pacijent treba da bude na normalnoj ishrani koja mora da sadrži najmanje 150g ugljenih hidrata dnevno. Prije izvođenje testa pacijent može da ima neograničenu aktivnost, ali ne smije da se izlaže intezivnoj fizičkoj aktivnosti (plivanje, teretana, vožnja bicikla). Test se izvodi nakon perioda noćnog gladovanja, najmanje 10h ali ne više od 16h. U toku ovog perioda ne smije se ništa jesti, piti, niti pušiti. Dozvoljeno piti vodu i jednu šolju nezaslađenog čaja. Test se izvodi rano ujutru i potrebno je sve vrijeme provesti u laboratoriji. Za vrijeme testa pacijent treba da miruje, da ne puši, da ne jede i da ne pije. Nakon zadnjeg uzimanja krvi (120 minuta) dozvoljena je i preporučljiva konzumacija hrane i pića.
Test ne treba da izvode pacijenti koji su pod efektima traume, ako se oporavljaju od neke teške bolesti ili ako imaju infekciju. Pacijent treba da obavjesti ljekara o svim lijekovima koje uzima u redovnoj terapiji. Takođe, pacijent treba da prekine uzimanje lijekova kao što su kortikosteroidi i diuretici, ukoliko je moguće u konsultaciji sa ljekarom, s obzirom na to da ovi lijekovi utiču na metabolizam glukoze.
Tri dana prije izvođenja testa potrebno je unositi hranu bogatu ugljenim hidratima (krompir, pirinač, tjestenine). Pacijent ne treba da jede najmanje 8 sati, a najviše 12 sati prije izvođenja testa. Sam test se izvodi u jutranjim časovima, gdje se prvo vadi uzorak krvi natašte, kako i se odredila početna vrijednost glukoze. Nakon toga pacijent mora pojesti svoj uobičajeni doručak koji nosi sa sobom i uzeti terapiju ukoliko je primjenjuje. Tačno 2 sata nakon doručka, pacijentu se vadi postprandijalni uzorak krvi.
Nedjelju dana prije testiranja na okultno (nevidljivo) krvarenje u stolici, savjetuje se unos namirnica bogatih vlakinima, kako bi se ubrzao prolazak sadržaja kroz crijeva. Tokom tog perioda ne preporučuje se uzimanje lijekova koji mogu dovesti do krvarenja u digestivnom traktu i pojave krvi u stolici (aspirin, indometacin, fenilbutazon, rezerpin, kortikosteroidi i dr.). Pored lijekova neophodno je izbjegavati konzumaciju alkohola, jer i on može izazvati iritaciju u gastrointestinalonom traktu. Tri dana prije davanja uzorka stolice obustaviti unos suplemenata vitamin C, citusnog voća i sokova (dobijanje lažno negativnih rezultata). Test ne treba da se izvodi neposredno nakon rektalnog pregleda, kod dijareje, menstruacije, krvarenja iz hemoroida, hematurije (krv u urinu) kao i u slučaju rektalne primjene lijekova.
Preporučuje se analiziranje tri uzastopne stolice tokom tri dana. Uzorak stolice (veličine zrna graška) uzeti kašičicom koja je data u originalnoj zapakovanoj bočici i to sa dva različita mjesta iz stolice. Potrebno je donijeti svaki dan po jedan uzorak, tri dana zaredom ukoliko je moguće. Do donošenja u laboratoriju, uzorak je potrebno držati u frižideru (2-8°C).
Za laboratorijsku kontrolu protrombinskog vremena (PV) i internacionalnog normalizovanog odnosa (INR), krv je potrebno vaditi u jutarnjim satima. Preporučljivo je da interval između uzimanja oralne antikoagulantne terapije (OAT) i vađenja krvi bude minimalno 12 časova. Neophodna je redovna kontrola INR vrijednosti po mogućnosti u jednoj laboratoriji zbog uporedivosti rezultata.
Terapijski efekat OAT mogu da pojačaju ili oslabe: određeni lijekovi (antibiotik, salicilati, nesteroidni antiinflamantorni lijekovi, oralni kontaceptivi); OTC preparati (ginko biloba, koenzim Q); namirnice bogate vitaminom K (zeleno lisnato povrće, banana, paradajz). Namirnice bogate vitaminom K mogu umanjiti dejstvo terapije, te je potrebno da njihov unos bude uravnotežen. Tri do pet dana prije izvođenja pretraga ne uzimati namirnice bogate vitaminom K. Takođe, potrebno je izbjegavati privremeni ili redovni unos veće količine alkohola. Određena stanja mogu uticati na efekat OAT kao što su infekcije, povraćanje i dijareja.
Za rutinski pregled urina uzorak izbora je srednji mlaz prvog jutarnjeg urina, pri čemu vrijeme od posljednjeg pražnjenja mokraćne bešike treba da bude najmanje 4 sata, a najviše 8 sati, jer je to najkoncentrovaniji uzorak. Neophodno je izvršiti higijenu genitalija sapunom i vodom i ostaviti da se oprano područje osuši, bez brisanja. Prvi mlaz (prvi dio) urina izmokriti izvan posudice i ne prekidajući mokrenje, srednji mlaz urina (drugi dio) sakupiti u sterilnu posudu kupljenu u apoteci ili dobijenu u laboratoriji. Prvi dio urina se odbacuje budući da je kontaminiran fiziološkom florom uretre (tj. bakterijama koje se nalaze na početku mokraćne cijevi i spoljnjem dijelu polnih organa). Posudu sa urinom dobro zatvoriti i paziti da se ne kontaminira unutrašnja strana poklopca.
Analiza urina se ne preporučuje kod žena neposredno prije, za vrijeme i neposredno nakon menstruacije.
Uzorak urina kod dojenčadi i male djece, koja ne mogu voljno kontrolisati mokrenje, se sakuplja u jednokratne sterilne vrećice, kupljene u apoteci. Prije postavljanja vrećice, neophodno je izvršiti higijenu genitalija vodom i ostaviti da se oprano područje osuši, bez brisanja. Vrećicu pažljivo zalijepiti na genitalije (ne duže od jednog sata) i nakon mokrenja odmah skinuti. Vrećicu sa sakupljenim uzorkom urina potrebno je preliti u sterilnu posudu radi lakšeg transporta.
Nasumice sakupljeni uzorci urina predstavljaju nestandardne uzorke, koje je preporučljivo koristi samo u hitnoj dijagnostici.
Analizu urin potrebno je izvesti najkasnije 2 h od prikupljanja uzorka, ukoliko se uzorak čuva na sobnoj temperaturu ili najduže 4 h ako se čuva u frižideru (2-8°C).
Tokom sakupljanja 24-časovnog urina neophodno je unositi dovoljne količine tečnosti (oko 1,5L), ali i izbjegavati prekomjeran unos kafe i alkohola. Ukoliko pacijent uzima lijekove koji pospešuju mokrenje (diuretici), potrebno je konsultovati se sa ljekarom, da li ih smije ili ne uzimati u periodu sakupljanja urina. Kod određivanja mokraćne kiseline tri dana prije početka sakupljanja urina izbjegavati hranu koja je bogata purinima (meso i mesne prerađevine).
Za sakupljanje 24-časovnog urina potrebno je pripremiti čistu i suvu bocu sa širokim otvorom. Da bi se obezbjedila cjelokupna količina urina po svakom uzorku, može se mokriti u čistu suvu posudu, a zatim cjelokupnu količinu preliti u bocu za sakupljanje. U toku sakupljanja bocu sa urinom čuvati dobro zatvorenu, na hladnom mjestu, zaštićenu od jake svjetlosti i toplote. Pojedine analize 24-časovnog urina zahtevaju da se urin sakuplja uz dodatak konzervansa.
Sakupljanje uzorka traje dva dana.
Prvi dan: nakon ustajanja najprije kompletno isprazniti bešiku, odbaciti taj urin i zabilježiti vrijeme (npr. 7h). Sve sljedeće porcije urina u toku dana i noći se sakupljaju u bocu maksimalno pažljivo, tako da se sakupi svaka kap urina. Ovo je jako važno kako bi dobijeni rezultati bili tačni.
Drugi dan: Prvu jutarnju porciju urina treba sakupiti otprilike u isto vrijeme kada je započeto skupljanje (koje je zabilježeno prethodni dan) i dodati prethodno sakupljenoj količini. To može biti i oko deset minuta prije ili nakon vremena prvog mokrenja prethodnog dana. Sa ovom jutarnjom porcijom urina sakupljanje je završeno. Ako pacijent osjeti potrebu da urinira sat vremena prije isteka 24 sata, to i učini, potrebno je da nakon toga unosi tečnost, kako bi u određeno vrijeme mogao da sakupu posljednju porciju urina. Ako pacijent treba da mokri 20 minuta prije određenog vremena, pokušati sačekati odgovarajuće vrijeme.
Po sakupljanju poljednjeg uzorka urina u najbržem roku dostaviti bocu u laboratoriju. Voditi računa da tokom transporta boca bude dobro zatvorena.
Biološki faktori dovode do in vivo promjene analita koji se određuje i može biti nepromjenjiv i promjenjiv. Nepromjenjivi biološki faktori su: pol, starost, trudnoća i nasledni faktori.
Razlike u vrijednostima biohemijskih parametara između muškaraca i žena se zasnivaju na varijacijama u tjelesnoj težini, površini tjela i mišićnoj masi. Više vrijednosti kod muškaraca imaju sljedeći parametri: kreatinin, mokraćna kiselina, CK, GGT, AST, ALP, trigliceridi, urea, holesterol, željezo, broj eritrocita i hemoglobin.
Sa godinama raste koncentracija glukoze (približno oko 0,44 mmol/L po dekadi), uree, triglicerida, holesterola (približno oko 0,02 mmol/L po godini) i aktivnosti laktat dehidrogenaze (LDH), dok se vrijednosti koncentracija kalcijuma, fosfata, ukupnih proteina i albumina snižavaju. U poređenju sa odraslima, u djetinjstvu su više aktivnosti enzima, dok su koncentracije željeza, bakra i imunoglobulina niže.
Dobro poznate promjene u sintezi hormona u toku trudnoće su udružene s promjenama koncentracija velikog broja analita. U toku trudnoće postepeno rastu nivoi holesterola, triglicerida, bakra, transferina, progesterona, estradiola, prolaktina, broja leukocita, a snižavaju se nivoi željeza, magnezija, kalcijuma, ukupnih proteina, albumina, hemoglobina, hematokrita i broja eritrocita.
Promjenjivi biološki faktori obuhvataju uticaje vezane za: ishranu, gladovanje, fizičku aktivnost, visinsku razliku, pušenje, tjelesnu težinu, klimatske uslove, itd.
Ishrana je glavni uzrok preanalitičke varijabilnosti. Unošenje hrane prouzrokuje porast vrijednosti glukoze, fosfata, bilirubina, transaminaza i kalijuma, a blago se povećavaju koncentracije mokraćne kiseline, proteina, kalcijuma, željeza i holesterola. Količina unosa masti određuje nivo triglicerida u krvi. Postprandialna lipemija interferira sa mnogim analitima i to na više načina: dovodi do nehomogenosti uzorka, optičke interferencije (naročito kod određivanja bilirubina, ukupnih proteina, mokraćne kiseline, željeza, magnezija i dr.), fizičko-hemijskih interferencija (lipidi ometaju elektroforetske i hromatografske procedure), a može da ima i inhibitorni efekat (lipoproteinske čestice sadrže inhibitore amilaze).
U zavisnosti od intenziteta vježbanja nastaju različite promjene. Umjereno vježbanje utiče na povećanje koncentracije glukoze u krvi i pojačano izlučivanje insulina. Uslijed povećane metaboličke aktivnosti mišića povećava se nivo piruvata i laktata. Uslijed vježbanja snižava se nivo adenozin-trifosfata (ATP) u ćeliji, što uslovljava povećanje celularnog permeabiliteta i povećanje aktivnosti enzima u serumu koji potiču iz skeletnih mišiča (npr. kreatin kinaze, laktat dehidrogenaze i aldolaze). Umjereno vježbanje znatno snižava koncentraciju serumskog holesterola i triglicerida. Ako je intenzitet vježbanja veći izrazito se povećava koncentracija laktata, proteina, kortizola i kateholamina a snižava se pH krvi, saturacija kisikom i koncentracija venskog bikarbonata.
Ukoliko se boravi na visokim planinama, značajno rastu koncentracije C-reaktivnog proteina, hematokrita, hemoglobina i mokraćne kiseline.
Gojazne osobe, za razliku od osoba s normalnom tjelesnom težinom, imaju više koncentracije mokraćne kiseline, holesterola, laktat dehidrogenaze, inzulina i postprandijalne glukoze. Ove osobe imaju i niži neorganski fosfat, a kod žena to se odnosi i na kalcijum.
Uzorak za kliničko-laboratorijsko ispitivanje mora biti pravilno skupljen, u određeno vrijeme i uz pravilnu pripremu pacijenta. Prilikom vađenja krvi važno je znati predanalitičke varijable koje mogu uticati na rezultate testa, naročito ako se one mogu kontrolisati.
Promjena položaja tijela ima bitan uticaj na promjenu volumena krvi, a time i na promjenu koncentracije proteina (uključujući enzime i hormone), kao i jedinjenja koja se prenose pomoću proteina (kalcijum, bilirubin, lijekovi). S toga je prije vađenja krvi, potrebno da pacijent bude u određenom položaju u kome će se izvršiti uzorkovanje oko 15 minuta. Povesku ne bi trebalo držati više od 2 minute. Produžena primjena podveske izaziva lokalnu anoksiju ćelija (zbog čega iz ćelija izlazi kalijum), kao i povećanje venskog pritiska na tom mjestu, što dovodi do povišenih koncentracija proteina.
Egzogene interferencije obuhvataju različite vanjske uticaje koji ometaju određivanje biohemijskih parametra u uzorku, a to su: hemoliza, ikterus, lipemija, antikoagulansi i konzervansi, lijekovi i njihovi metaboliti, infuzioni rastvori, egzogena kontaminacija (bakterije, ostatci deterdženta), antitijela i dr.
Hemoliza predstavlja prelazak konstituenata krvnih ćelija u plazmu, odnosno u serum. U serumu ili plazmi hemoliza se uočava kada koncentracija hemoglobin dostigne 0,2 g/L. Uzroci vezani za nastanak hemolize in vitro su sledeći:
1. Uzroci vezani za pacijente
· slabe vene
· neadekvatan pristupa venama
2. Uzorci vezani za flebotomičara
· vještina operatera
· mjesto uboda
· traumatska venepunkcija
· veći broj pokušaja venepunkcije
· promašena vena
· uzimanje krvi iz hematoma
· produženo vrijeme držanja poveske i previše stegnuta poveska
3. Uzroci vezani za sistem venepunkcije
· korišćenje neadekvatnog sistema
· uzimanje krvi iz katetera ili braunile
· uzimanje pomoću “batterfly” sistema
· igle sa malim promjerom
· parcijalna opstrukcija vena
· uzimanje lancetom (kod djece)
4. Rukovanje uzorcima
· ne mješanje ili nedovoljno mješanje uzorka
· pretjerano mješanja ili mućkanje
· transfer krvi u sekundarnu epruvetu
5. Transport uzorka
· porijeklo uzorka (transport iz drugih ustanova)
· način transporta
· uslovi transporta (mehaničko oštećenje, vrijeme, temperatura, vlažnost)
· direktan kontakt epruvete sa ledom
6. Postupci sa uzorcima
· kasno centrifugiranje
· neadekvatni uslovi centrifugiranja (snaga, vrijeme, temperatura)
· slab integritet membrane eritrocita
7. Čuvanje uzorak
Hemoliza na rezultate pretraga utiče na dva načina. Povećava se sadržaj onih jedinjenja čija je koncentracija u eritrocitima veća nego plazmi: LDH, K, Mg, AST itd. S druge strane, hemoliza utiče na snižavanje vrijednosti usled dilucionog efekta i analitičke interferencije, na sljedećih parametare: proteini, bilirubin, Na, Cl, kreatinin, urea i dr. U slučaju da je uzorak hemolizovan, treba ponoviti uzorkovanje pod standardnim uslovima.
Karakteristična boja ikteričnog seruma odnosno plazme (usljed povišene koncentracije bilirubina) može da utiče na mjerenja u vidljivom djelu spektra. Bilirubin zbog svojih hemijskih osobina može dovesti do interferencije kod određivanja: kreatinina Jaffeovom metodom, fosfata, albumina, holestrola, triglicerida i mokraćne kiseline.
Povećana koncentracija triglicerida i lipoproteina (VLDL i IDL) u uzorku uslovljava pojavu lipemije. Uzroci lipemije su neadekvatno vrijeme uzorkovanja, upotreba lijekova (intravenska administracija lipida,estrogeni, oralni kontraceptivi i dr.) i patološka stanja (akutni pankreatitis, hipotireoza, alkoholizam, multipli mijelom i dr.) Poslije centifugiranja ili čuvanja seruma trigliceridi mogu da se izdvoje na površini ili da “pomjere” vodu u gornju fazu uzorka, što utiče na prividno nižu koncentraciju elektrolita u gornjem, a metabolita u donjem sloju. Lipemija dovodi do optičke interferencije na skoro svim talasnim dužinama.
Neodgovarajuće uzorkovanje krvi kod pacijenata koji primaju infuzione rastvore može da izazove dilucioni efekt i kontaminiranje uzorka sastojcima infuzije (glukozom, elektrolitima).
Lijekovi dovode do brojnih endogenih uticaja, a mogu djelovati i kao egzogeni interferirajući faktori. Askorbinska kiselina zbog svojih redukcionih osobina lažno snižava vrijednosti glukoze, holesterola i triglicerida pri određivanju PAP metodama. Ona pozitivno interferira u Jaffeovoj reakciji određivanja kratinina. Acetilsalicilna kiselina analitički snižava vrijednosti ALT, LDH, holesterola, triglicerida, a povećava vrijednosti AST, glukoze i mokraćne kiseline. Neki cefalosporinski antibiotici (cefalotin) lažno povećavaju vrijednosti kreatinina u uzorku.
Dodavanje neodgovarajućih konzervanasa i antikoagulanasa takođe može da dovede do greške rezultata. Anikoagulansi koji djeluju kao helati (oksalat, citrati, EDTA) smanjuju koncentraciju kalcijuma, a također inhibiraju i aktivnost nekih enzima u plazmi (amilaza, laktat dehidrogenaza, kisela fosfataza, itd.). Soli natrija i kalija fluorida, heparin i EDTA interferiraju kod određivanja elektrolita.
Uzorke do mjesta obrade je potrebno dostaviti u odgovarajućem položaju i na stalcima, pri čemu krv ne smije da bude u dodiru sa čepom. Pri prenosu uzoraka potrebno je voditi računa o fotosenzitivnim i termolabilnim analitima (npr. bilirubin je osjetljiv na svjetlost pa je uzorak potrebno zaštiti od svetlosti, dok su laktat, ACTH i paratiroidni hormon osjetljivi na temperaturu, pa je uzorke pune krvi potrebno hladiti). Preporučeno vrijeme dostave do laboratorije je 2 sata od uzimanja uzorka. Osim vremena transporta definisana su i vremena od uzimanja krvi do analize, a to su: za biohemijske parametare 6 sati, za analizu krvne slike 6 sati, za analizu koagulacionih parametra 4 sata, za kvalitativnu analizu urina 2 sata, za određivanje sedimentacije eritrocita 2 sata i za pripremu krvnog razmaza 6 sati. Zbog naknadnih zahtjeva i dodatnih ispitivanja, definisani su temperaturni uslovi i vrijeme čuvanja uzoraka. U toku čuvanja uzoraka može da dođe do promjena u njegovom sadržaju. Kod čuvanja pune krvi problem predstavlja proces glikolize koja se odvija u eritrocitima, a prva posljedica toga je značajno smanjenje koncentracije glukoze. Dužim čuvanjem seruma smanjuje se aktivnost mnogih enzima, a stupanj smanjenja katalitičke aktivnosti zavisi od temperature na kojoj se uzorak čuva. Ako se uzorci čuvaju kraće vrijeme, najčešće se čuvaju na temperaturi od 2 do 8°C, dok na sobnoj temperaturi mogu biti stabilni 4 sata. Za dugotrajno čuvanje uzoraka, od nekoliko dana do nekoliko mjeseci, potrebno je uzorke čuvati na – 20°C.
Neprihvatljivi uzorci za laboratorijsku analizu su sljedeći:
· pogrešna identifikacija (pacijent, uzorak, uput)
· hemolizirani i lipemični uzorci
· koagulisani uzorci
· uzorci izvađeni u pogrešnu epruvetu
· neodgovarajući odnos krv/antikoaguulans
· nedovoljna zapremina uzorka
· nepravilno transportovani i/ili čuvani uzorci
Parametar |
Vrsta uzorka (min. V) |
Klinički značaj |
Referentne vrijednosti |
|
1. |
Visoko senzitivni troponin–I |
Serum (0,2 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -infarkt miokarda SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema dijagnostički značaj |
M:28,9-39,2 pg/mL Ž:13,8-17,5 pg/mL |
2. |
Prokalcitinon (PCT) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - sepse (bakterijemije i septikemije) |
<0,5 ng/mL nizak rizik za sepsu >2,0 ng/mL visok rizik za sepsu |
3. |
Estradiol (E2) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - poremećaj na osi hipofiza-reproduktivni organi; kod muškaraca ginekomastija i feminizacija; kod žena prisustvo estrogen-produkujućih tumora SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - poremećaj na osi hipofiza-reproduktivni organi; ulazak u menopauzu, insuficijencija ili hipofunkcija jajnika, primarni i sekundarni hipogonadizam |
Žene Ovulaciona faza: 38,0–649,0 pg/mL Lutealna faza: 21,0–312,0 pg/mL Menopauza: <10,0–144,0 pg/mL |
4. |
Folikulostimulirajući hormon (FSH) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - menopauza, primarni hipogonadizam SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - bolesti hipofize i/ili hipotalamusa, |
Žene Ovulaciona faza: 2,6–16,7 mIU/mL Lutealna faza: 1,4–5,5 mIU/mL Menopauza: 26,7–133,4 mIU/mL Muskarci: 1,0–12,0 mIU/mL |
5. |
Luteinizirajući hormon (LH) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - primarni hipogonadizam, prerani pubertet, menopauza, sindrom policističnih jajnika SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - primarni hipergonadizam, bolesti hipofize i/ili hipotalamusa |
Žene Lutealna faza: 0,5–14,0 mIU/mL Menopauza: 5,2–62,0 mIU/mL Muskarci: 1,7–8,6 mIU/mL |
6. |
Testosteron |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - muškarci: kod dječaka prerani pubertet; kod muškaraca zloupotreba androgena, tumor nadbubrežne žlijezde ili testisa SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -kod muškaraca primarni i sekundarni hipogonadizam |
Muškarci: |
|
||||
IMUNOHEMIJA |
||||
Parametar |
Vrsta uzorka (min. V) |
Klinički značaj |
Referentne vrijednosti |
|
7. |
Prolaktin |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - adenomi hipofize, amenoreja,sterilitet, galaktoreja - karcinom dojke, hipofunkcija tireoidee, šizofrenija i druga paranoidna stanja i psihoze, depresija |
Žene: 109,0–557,0 µIU/ml |
8. |
Progesteron |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - ciste i rijetki karcinom jajnika, adrenalni i testikularni tumori, oboljenja nadbubrežih zlijezda SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - insuficijencija placente |
Žene : Lutealna faza: 1,2–15,9 ng/mL Muskarci: 0,1–0,2 ng/mL |
9. |
Humani horionski gonadotropin (β–HCG) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - trudnoća, ektopična trudnoća, monitoring poslije IVF, gestaciona trofoblastna bolest, horiokarcinom, tumori germinativnih ćelija SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema klinički značaj |
Prem. :<5.3 mIU/mL Postm.: <8.3 mIU/mL Trudnice 1-10 nedelje : 202 –231 000 mIU/mL Trudnice 11-15 nedelje: 22 536– 234 990 mIU/m Trudnice 16-22 nedelje: 8 007– 50 064 mIU/mL Trudnice 23-40 nedelje: 1 600–49 413 mIU/mL Muškarci: <2,6 mIU/mL
|
10. |
Paratireoidni hormon (PTH) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - primarni hiperparatiroidizam (adenom paratiroidnih žlezda); sekundarni hiperparatiroidizam (kao odgovor na hipokalcemiju i hiperfosfatemiju kod bubrežnih bolesti i nedostatak vitamina D) SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - hipoparatiroidizam, autoimuna destrukcija paratiroidnih žlezda, metastaze kostiju, povećan koncentracija kalcijuma duže vreme, sarkoidoza |
15,0-65,0 pg/ml |
11. |
Karcinoembriogeni antigen (CEA) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - kolorektalni karcinom, karcinom pluća, želuca, dojki, pankreasa, ciroza, nemaligna stanja (emfizem, benigna oboljenja dojki, ulcerativni kolitis) SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -nema klinički značaj |
<5,0 IU/mL |
12. |
Karcinom antigen 125 (CA 125) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - kancer ovarijuma, nemaligna stanja (endometrioza, ciste ovarijuma, trudnoća) SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema klinički značaj |
<35,0 IU/mL |
|
||||
IMUNOHEMIJA |
||||
Parametar |
Vrsta uzorka (min. V) |
Klinički značaj |
Referentne vrijednosti |
|
13. |
Karcinom antigen 19–9 (CA 19–9) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - karcinom pankreasa, kolorektalni karcinom,nemaligna stanja (pankreatitis, cistična fibroza, akutni hepatitis). SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema klinički značaj |
<37,0 IU/mL |
14. |
Karcinom antigen 15–3 (CA 15–3) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - karcinom dojke, pluća, pankreasa, nemaligna stanja (trudnoća, laktacija, benigne bolesti dojke i ovarijuma) SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema klinički značaj |
<31,0 IU/mL |
15. |
Alfa–fetoprotein (AFP) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - karcinom jetre, ovarijuma ili testisa, nemaligna stanja (trudnoća) SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema klinički značaj |
<7,3 IU/mL |
16. |
Prostata specifični antigen (PSA) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - karcinom prostate,benigna hiperplazija prostate, prostatitis SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema klinički značaj |
<4,0 µg/L |
17. |
Slobodni prostatični antigen (fPSA) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -karcinom prostate SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema klinički značaj |
|
18. |
Humani epidimimalni protein 4 (HE4) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -epitelni ovarijalni karcinom - u kombinaciji sa CA 125 sluzi za izračunavanje Roma indeksa SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema klinički značaj |
Prije menopauze: <70 pmol/L Poslije menopauze: <140 pmol/L |
19. |
Slobodni tiroksin–fT4 |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -toksična struma, toksična nodularna struma, hipertiroidizam, neadekvatna terapija za tireoideu SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -hipotiroidizam, hronično oštećenje bubrega, preeklampsija, neadekvatna terapija za tireoideu |
9,0–19,0 pmol/L |
20. |
Tireo–stimulirajući hormon (TSH) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -poremećaj na osi hipofiza-hipotalamus-tiroidea, stres, hipotiroidizam, neadekvatna terapija, Hashimoto tiroiditis SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -poremećaj na osi hipotalamus-hipofiza-tireoidea, hipertiroidizam, neadekvatna terapija |
0,35–4,94 µIU/mL |
|
||||
IMUNOHEMIJA |
||||
Parametar |
Vrsta uzorka (min. V) |
Klinički značaj |
Referentne vrijednosti |
|
21. |
Tiroksin-T4
|
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -hipertiroidizam, karcinom štitne žlezde SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -hipotiroidizam (miksedem, kretenizam), oboljenja jetre, nedovoljan unos joda
|
63,0–151,0 nmol/L |
22. |
Antitireoglobulinska antitijela (anti–Tg) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -Hashimotov tiroiditis, Gravesova bolest SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -Nema klinički značaj |
<4,1 IU/mL |
23. |
Antitijela na tiroid peroksidazu (Anti TPO) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - Hashimotov tiroiditis, Gravesova bolest SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema klinički značaj |
<5,6 IU/mL |
24. |
Insulin |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - insulinom, gladovanje, postprandijalna hiperglikemija, uremija SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - diabetes mellitus tip I, poslije pankreatektomije |
7,0–24,0 µIU/mL |
25. |
Kortizol |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - Kušingov sindrom, poremećaji na osi hipotalamus– hipofiza–adrenalne žlezde, stres, upotreba lijekova i neadekvatne terapije SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - Adisonova bolest, adrenalna insuficijencija, |
<10 h: 101,0–536,0 nmol/L >17h: 79,0–478,0 nmol/L |
26. |
Adrenokortokotropni hormon (ACTH) |
EDTA plazma (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -Adisonova bolest, kongenitalna adrenalna hiperplazija, poremećaji na osi hipotalamus – hipofiza – adrenalne žlezde, ektopični ACTH produkujući tumori (ektopični Cushingov sindrom) SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -tumor adrenalnih žlezda (kortizol-produkujući adrenalni adenom), terapija glukokortikoidima, multipla endokrina neoplazija |
7,2–63,6 pg/mL |
27. |
Tireoglobulin (Tg) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - karcinom štitne žlezde, tireoiditis, hipertiroidizam SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - tireoidektomija, hipotiroidizam, tireoglobulinska antitela |
3,5-77,0 ng/mL |
|
||||
IMUNOHEMIJA |
||||
Parametar |
Vrsta uzorka (min. V) |
Klinički značaj |
Referentne vrijednosti |
|
28. |
Kalcitonin (hCT) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - medularni karcinom tireoidee, hiperplazija C ćelija tireoidee SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - tireoidektomija |
M:<14,3 pg/mL Ž: <9,8 pg/mL |
29. |
Interleukin-6 (IL-6) |
Serum (0,3 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - inflamacije, infekcije, autoimune bolesti (reumatoidni artritis, lupus), dijabetes, kardiovaskularne bolesti, neke vrste karcinoma -prognostički marker kod težih oblika bolesti COVID-19 SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -nemaju klinički značaj |
<7 pg/ml |
HEMATOLOGIJA |
||||
Parametar |
Vrsta uzorka (min. V) |
Klinički značaj |
Referente vrijednosti |
|
1. |
Krvna slika |
Puna krv (cijeli uzorak) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -poremećaji na nivou kostne srži, slezine i drugih hematopoeznih organa, akutne leukemije, mikrocitne anemije, leukocitoze, trombocitoze, bakterijske infekcije, zapaljenjske reakcije u organizmu, kod mnogih bolesti i hematoloških poremećaja SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - poremećaji na nivou hematopoeznog sistema i bubrega, trombocitopenije, anemije, leukocitopenije |
Leukociti : 3.9-10.2x109/L M: 135-170 g/L Ž: 120-160 g/L M: 40-50 % Ž: 36-48 % |
2. |
Krvna slika sa leukocitarnom formulom |
Puna krv (cijeli uzorak) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -poremećaji na nivou kostne srži, slezine i drugih hematopoeznih organa, akutne leukemije, mikrocitne anemije, leukocitoze, trombocitoze, bakterijske infekcije, zapaljenjske reakcije u organizmu, kod mnogih bolesti i hematoloških poremećaja SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - poremećaji na nivou hematopoeznog sistema i bubrega, trombocitopenije, anemije, leukocitopenije |
Leukociti : 3.9-10.2 x109/L Ž: 3.9-5.0 x1012/L M: 40-50 % za muškarce Ž: 36-48 % za žene |
3. |
Leukocitarna formula |
Puna krv (cijeli uzorak) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -bakterijske i virusne infekcije, zapaljenske reakcije u organizmu, leukemije, poremećaji na nivou hematopoeznih organa SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -maligniteti, hemioterapija, virusne infekcije, poremećaji na nivou hematopoeznih organa |
Limfociti: 20.0-50.0 % |
4. |
Retikulociti |
Puna krv (cijeli uzorak) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -odgovor koštne srži na terapiju anemije gvožđem, vitaminom B12, folnom kiselinom, eritropetinom; nakon krvarenja, hemoltčke anemije SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -nedostatak gvožđa, folne kiseline, vitamina B12, snižen eritropoetin kod hroničnih bolesti bubrega,hemioterapija, |
0,88–2,37 % |
HEMATOLOGIJA |
||||
Parametar |
Vrsta uzorka (min. V) |
Klinički značaj |
Referente vrijednosti |
|
5. |
Sedimentacija |
Puna krv (cijeli uzorak) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - zapaljenski procesi, anemija, maligne bolesti, trudnoća SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema klinički značaj |
Muškarci: <14 Žene: <20 |
HEMOSTAZA |
||||
Parametar |
Vrsta uzorka (min. V) |
Klinički značaj |
Referente vrijednosti |
|
1. |
Vrijeme krvarenja |
Puna krv |
- procijena prve faze hemostaze, poremećaj u funkciji ili smanjenje broja trombocita |
120–180 s |
2. |
Vrijeme koagulacije |
Puna krv (cijeli uzorak) |
-poremećaji hemostaze, preoparativni skrining |
360–660 s |
3. |
Fibrinogen |
Citratna plazma (0,5 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: - zapaljenski procesi u organizmu (reumatske bolesti ili kolagene vaskularne bolesti), tumori, infekcije, trudnoća, oralna kontraceptivna terapija SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - oboljenja jetre, ascitesi, akutne hemoragije, karcinom, poslije hirurških intervencija |
2,0–4,0 g/L |
4. |
Protrombinsko vrijeme (PV) |
Citratna plazma (0,5 mL) |
-monitoring oralne antikoagulantne terapije (izražen kao INR ) POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -bolesti jetre, deficit vitamina K, prisustvo specifičnih inhibitora faktora koagulacije, smanjena aktivnost faktora koagulacije SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - povećana aktivnost faktora koagulacije |
INR:<1,3 |
5. |
Aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (aPTT) |
Citratna plazma (0,5 mL) |
-monitoring antikoagulantne terapije heparinom |
26–42 s |
6. |
D–dimer |
Citratna plazma (0,5 mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -duboka venska tromboza, plućna embolija, diseminovana intravaskularne koagulacija, druga stanja (hirurške intervencije, krvarenja, hematomi, bolesti jetre, zapaljenja, malignitet, trudnoća) SNIŽENE VRIJEDNOSTI: - nema klinički značaj |
<200 ng/mL |
Parametar |
Vrsta uzorka (min.V) |
Klinički značaj |
Referente vrijednosti |
|
1. |
Kompletan ABS |
Kapilarna krv; arterijska krv (0,5mL,1,5 mL) |
-procjena stanja oksigenacije i ventilacije pacijenta -procejna acido-baznog statusa kod pacijenta. |
pCO2: 35–45 pO2: 70–100 pH: 7,350–7,450 Hct:35–45 % tHb:11,5–17,4 g /dL SO2: 95–99 % O2Hb: 90–95 % COHb:0,5–2,5 % HHb:1–5 % MetHb: 0,4–1,4 % HCO3:21–26 mmol/L K+:3,5–4,5 mmol/L Na+:136,0 –148,0 mmol/L Ca++:1,120 1,320 mmol/L Cl-:98,0 107,0 mmol/L tBil: 51–205 µmol/L |
2. |
Neonatalni bilirubin |
Kapilarna krv (0,5mL) |
-neonatalna hiperbilirubinemija |
51–205 µmol/L |
3. |
Jonizovani kalcijum |
Kapilarna krv (0,5mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -bubrežne bolesti, pacijenti u kritičnim stanjima, brze transfuzije citratne pune krvi ili krvnih produkata |
1,120– 1,320 mmol/L |
4. |
Bikarbonati |
Kapilarna krv (0,5mL) |
POVIŠENE VRIJEDNOSTI: -metabolička alkaloza, kompenzovana respiratorna acidoza SNIŽENE VRIJEDNOSTI: -metabolička acidoza, kompenzovana respiratorna alkaloza |
21–26 mmol/L |
ANALIZA FECESA |
||||
|
Parametar |
Vrsta uzorka (min.V) |
Klinički značaj |
Referente vrijednosti |
1. |
Test na okultno krvarenje |
Feces (cijeli uzorak) |
-gastrointestinalna oboljenja, kolorektalni karcinom |
negativno |
specijalista medicinske biohemije - rukovodilac Službe
specijalista biohemijskih nauka
specijalista medicinske biohemije
medicinski biohemičar
laboratorijski tehničar - glavni tehničar
viši laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
laboratorijski tehničar
spremačica
Naša misija je da postignemo harmonično blagostanje pacijenata, zaposlenih i društvene zajednice u cjelini.