Hronologija zdravstvenog biltena išla je ovim koracima. Detaljna obrada moj srca i drugih nalaza urađena je u Mostaru. Sve je bilo u redu. Veliko hvala bolnicama i hitnoj pomoći u Mostaru.
Osim hijatikus hernije, koja je uspješno laparaskopski riješena u nevesinjskoj bolnici iz koje također nosim najbolje utiske o kojima sam već pisala. Doc. dr Ognjan Skrobić ogromnu herniju, koja je već dubuko bila u grudnom košu, vratio je na „fabrička podešavanja“. Jako veliki zahvat, poslije kojeg nije bio kraj našeg kontakta. Imala sam dosta pitanja na koja je dr Skrobić vrlo brzo i precizno odgovarao mejlom. Na čemu mu se i ovom prilikom zahvaljujem.
Sama činjenica da smo pacijenti, da nas nešto muči pa i životno ugrožava stavlja i najjače u poziciju slabosti i raznih strahova, jer mi smo laici koji se moraju osloniti na ljekare. Dakle, imati povjerenje u onoga ko vas liječi, makar ja mogu imati samo, ako taj ljekar ima dobar pristup. Dobar pristup je prvo strpljenje da vas sasluša, pa i onda kad sami izvodite neke zaključke i „lupetate“, da vas prekine ali ne da vas ponizi nego upravo da vas rastereti i otvori vam neki novi ugao iz kojeg možete sagledati svoj problem ali vidjeti i rješenje istog. I kao dodatnu vrijednost moram naglasiti radost u očima onoga ko vas liječi, jer on naravno zna da se poslije operacije vaš život nastavlja odnosno poboljšava.
Napadi tahikardije su se i dalje ponavljali. Sad je bilo očito da mi je potreban kardiolog aritmolog i kao krovni pregled elektrofiziološko ispitivanje srca. Ne umanjujući vrijednost i kompetencije nikoga iz te branše, mene je ipak najviše privlačilo jedno ime. Prof. Lazar Angelkov subscpecijalista kardiolog aritmolog. Čitala sam neke njegove intervjue i prepoznavala sigurnog, odgovornog, posvećenog, stručnog ljekara, a istim intenzitetom empatičnog, skromnog čovjeka koji osim liječenja bolesnih ima u ovom životu i misiju dijeljenja/prenošenja svog znanja i iskustva na mlađe kolege, kao i radost kada ga slučajni nepoznati prolaznik pozdravi sa dobar dan.
Saznam i da je sa Dedinja u Beogradu došao u Bijeljinu, u bolnicu Sveti vračevi. Informišući se o bolnici privukao mi je pažnju direktor bolnice prof. dr Zlatko Maksimović. Šetajući prostransvima interneta očigledna je vidljivost rada bolnice. Kroz tu vidljivost osjetila sam da se radi o vrlo ambicioznom lideru pokretačke energije sa vizijom. Ono što je učvrstilo moje povjerenje je što su isto rangirani svi pacijenti i da su u tu bolnicu svi, bez izuzetka dobro došli.
Dobila sam termin za pregled kod prof. Angelkova. Ulaskom u ordinaciju vidjela sam čovjeka baš onakvog kako sam ga manifestovala u svojoj glavi. Tako dobra energija je u tom prostoru da sam evo najiskrenije da kažem, upala u stanje euforije od dragosti, jer ta energija koju emituje taj čovjek kao i sigurnost aritmologa, u mojoj glavi već bila završena priča sa mojim napadima tahikardije. Sve drugo su bili tehnički koraci procedure. Nalaz, pokretanje rješenja za elektrofiziološko ispitivanje srca i ablaciju. Jedino iznenađenje za mene je bilo to da je prof. Angelkov i izuzetno duhovit čovjek, tako da je taj pregled za mene bio kao najbolji izlazak sa dobrim društvom. A „društvo“ Goca Đurić tehničar u angio sali koja sa nevjerovatnim strpljenjem i ako mogu reći blagorodnim pristupom i meni i drugim pacijentima, jer su hodnici puni, dodatno daje snagu i volju da izguramo sve ono što nas kao pacijente čeka, Vladimir Đurić internista koji tako ozbiljnim pitanjima prilazi sa osmjehom i lakoćom, kao i Nikola Savić rentgen tehničar u angio sali. Sve u svemu jedna sinergija discipline, posvećenosti, stručnosti, ali bez imalo pretencioznosti. Tačnije, nevjerovatnom lakoćom postojanja!
Za dvije sedmice stiglo je i rješenje za oba zahvata. Dan prijema u bolnicu išao je dobro kao i prvi susret sa bolnicom i timom. Ulazak na odjel kardiologije, bio je gotovo spektakularan. Tri medicinske sestre; Zorica Tešić odgovorna sestra kardiologije, Maja Popić – smjenska sestra i Andrijana Cvjetinović dodatno su me osnažile, primijetivši moj dolazak na odjel sa osmjehom i vedrinom sa juga, kao i moj crveni karmin. Očigledno atipično za pacijenta. Doći u bolnicu a osjećati se prijatno i dobrodošlo među potpuno nepoznatim ljudima je predobar osjećaj. Načelnika kardiološkog odjela Aleksandra Janjičića doživjela sam kao vrlo stamenog i energičnog.
Većina vas sigurno ne zna šta je elektrofiziološko ispitivanje srca, kao što nisam ni ja znala. I ne moramo da znamo, ali preporučila bih svakome da dođe sa unaprijed spremljenim mentalnim slikama kojima će se zabavljati na stolu u sali, dok struka radi svoj posao.
Poslije gotovo četiri sata provedena u sali ni u jednoj milisekundi nisam osjetila strah. Toliko sam bila sigurna u cijeli tim na čelu sa prof. Angelkovim. Sve što me mučilo su bila moja leđa, davno oštećena mojom glavnom dijagnozom – gojaznošću. Crpila sam strpljenje iz njihove uigranosti, u besprijekronom redu i komunikaciji koja ni u jednom momentu ne može pokrenuti neku lošu misao kod pacijenta.
Poslije ablacije osjetila sam ogromno olakšanje. Poštujući protokol mirovanja dva sata provela sam prijatno ćaskajući sa drugim pacijentima, nakon čega sam samostalno mogla se obući i uraditi šta treba. I kao da ništa nije bilo ujutro sa osmehom i radošću, i crvenim karminom dočekala vizitu.
Direktor bolnice prof. dr Maksimović došao je da pozdravi pacijenta iz Hercegovine, kao i sve druge pacijente iz raznih krajeva. Jak stisak ruke – transfer jake energije, samo je potvrdio sve ono što sam zaključila dok sam istraživala bolnicu.
I na kraju, mogu samo da kažem da kompletan tim opravdava ime bolnice, i sa poniznošću zaključim Sveti vračevi na zemlji.
P.S.
upravo jutros vidim da se zbog ogromnog broja pacijenata, čemu sam i sama svjedočila, kompletan kardiološki tim odriče plaćenih vikend dana kako bi radeći bez prestanka, što prije mogli pomoći pacijentima.
Zahvalna i sa dubokim poštovanjem,
Aleksandra Savić
Aleksandra Savić Mostar
Pr konsultant
