Ljekari JZU Bolnica „Sveti Vračevi“ Bijeljina upozoravaju da se sepsa može razviti kao komplikacija različitih infekcija i da u njenom liječenju nema prostora za odlaganje.

Prema riječima dr Aleksandre Radojčić, specijaliste infektologije i šefa Odsjeka za infektologiju sepsa može nastati kao neadekvatno liječene ili neliječene bakterijske infekcije različitih organa i sistema, od respiratornog i urinarnog trakta, preko infekcija grla, uha i zuba, pa sve do infekcija kostiju ili infekcija povezanih sa implantiranim stranim tijelima, poput srčanih zalistaka.

„Dijagnostikovanje sepse, utvrđivanje njenog uzročnika i izbor odgovarajućeg liječenja uvijek predstavljaju izazov. Na sepsu mogu ukazivati promjene tjelesne temperature, povećan ili smanjen broj leukocita, pad broja trombocita, kao i promjene stanja svijesti pacijenta. Dijagnostika podrazumijeva laboratorijske i mikrobiološke analize, a liječenje uključuje odgovarajuću nadoknadu tečnosti i pravovremenu primjenu adekvatne terapije“, poručuje dr Radojčić.

Posebno je važno naglasiti da nije svaka povišena temperatura znak bakterijske infekcije.

„Ono što bih volela da naši sugrađani zapamte jeste da nije svaka povišena temperatura bakterijska infekcija. Imamo i viruse. Pacijent kada dobije povisenu temperaturu treba da se javi  nakon 2-3 dana svom lekaru radi dijagnostike. Ne treba odmah,na svoju ruku započinjati  terapiju antibioticima. Ne treba se lečiti pomoću AI-ja ili po savetu komšiluka kojem je neki lijek pomogao“, poručuje dr Radojčić.

Upravo neracionalna upotreba antibiotika predstavlja dodatni problem, jer doprinosi razvoju bakterijske rezistencije, jednog od velikih izazova savremene medicine. Zbog toga je, kada zdravstveno stanje pacijenta to dozvoljava, važno prije početka antibiotske terapije sprovesti odgovarajuću dijagnostiku i uzeti potrebne mikrobiološke uzorke.

Kada se infekcija razvije u sepsu, situacija postaje znatno ozbiljnija. Snažan i neadekvatan odgovor organizma na infekciju može pokrenuti lanac događaja u kojem stradaju vitalni organi.

„Bakterija djeluje na ćeliju, luče se brojni medijatori zapaljenja koji dovode do širenja krvnih sudova, izlaska tečnosti u okolna tkiva i nastaje edem ili otok, koji je naročito dramatičan u plućima“, objašnjava dr Olja Dabić Divljan, specijalista anesteziologije sa reanimatologijom i rukovodilac Službe za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje.

Zbog širenja krvnih sudova i gubitka tečnosti pada krvni pritisak, smanjuje se protok krvi kroz organe i ćelije ne dobijaju dovoljno kiseonika i hranljivih materija. Posljedica može biti oštećenje organa, prije svega pluća i bubrega, ali i srca i drugih vitalnih sistema.

Kada pacijent sa sepsom postaje pacijent za intenzivnu njegu?

Ne postoji jedna vrijednost laboratorijskog parametra koja određuje trenutak za prijem u jedinicu intenzivnog liječenja. Pacijent tamo dospijeva kada počinje da se razvija organska disfunkcija, kada zahtijeva kontinuirani monitoring vitalnih funkcija ili kada je potrebna podrška funkciji nekog organa.

„Tu ne postoji jasna granica, na primjer „ ako je CRP toliko“. Svaki intenzivista će lako prepoznati pacijenta koji zahtjeva liječenje u Jedinici intenzivnog liječenja, međutim kolege koje se nalaze na prvoj liniji kao što su odjeljenski ljekari, ljekari HMP mogu lako da se orjentišu i prepoznaju teškog pacijenta vodeći se protokolima koje preporučuje Kampanja za preživljavanje sepse ( Surviving Sepsis Campaign-SSC), globalna zdravstvena inicijativa pokrenuta od Evropskog i Američkog udruženja za intenzivnu medicinu, sve sa ciljem da se smanji stopa smrtnosti od sepse i septičnog šoka. SSC redovno ažurira međunarodne kliničke vodiče za prepoznavanje i liječenje sepse, a posljednje je bilo ove godine“, kaže dr Dabić Divljan.

A kada pacijent sa sepsom razvije septički šok i dospije u intenzivnu njegu, počinje najdramatičniji dio borbe a to je održavanje funkcije vitalnih organa.„Najbitnije je djelovati brzo, jer kod sepse odlaganje terapije povećava smrtnost pacijenta. Liječenje takvog pacijenta zahtijeva kontinuirano praćenje krvnog pritiska, saturacije, EKG-a, satne diureze i brojnih laboratorijskih parametara. U zavisnosti od razvoja bolesti, mogu biti neophodni mehanička ventilacija, dijaliza i drugi oblici podrške vitalnim organima“, naglašava dr Dabić Divljan.

Najveći izazov za ljekare nastaje kada organizam ne odgovara na primijenjenu terapiju i kada se pojave najteže komplikacije bolesti, poput šoka, akutnog respiratornog distres sindroma, akutne bubrežne insuficijencije i srčane disfunkcije.

„Danas se sve više govori o Post sepsis sindromu (PSS), koji se može javiti kod nekih pacijenata. Neki ljudi se potpuno oporave, ali kod drugih mogu ostati posljedice poput slabosti, kognitivnih poteškoća, poremećaja sna, anksioznih i paničnih napada posebno ako su bili na mehaničkoj ventilaciji, zatim trajno oštećenje bubrega, pluća“, ističe dr Dabić Divljan.

Sepsa zato zahtijeva ozbiljnost na svakom koraku, od odgovornog odnosa prema infekciji i antibioticima, preko pravovremene dijagnostike, do brzog prepoznavanja pogoršanja i uključivanja intenzivne terapije kada je ona potrebna.

Svjetski dan sepse nije samo podsjećanje na težinu ovog oboljenja, već i poziv na odgovornost.  Kada se pojave znaci ozbiljne infekcije vrlo je važno pravovremeno javljanje ljekaru, pravilna dijagnostiku, racionalna upotreba antibiotika i brzo reagovanje.

Kada je riječ o sepsi, vrijeme nije samo važan faktor u liječenju, vrijeme može biti presudno za život.