Prvi put obilježen je 2013. godine. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) od ove bolesti godišnje umre oko 185.000 osoba širom svijeta. Alarmantno je što se često dijagnostikuje u kasnom stadijumu, kada su terapijske mogućnosti ograničene, što dovodi do visoke stope smrtnosti.

Načelnik Odjeljenja za ginekologiju i akušerstvo u JZU Bolnica “Sveti Vračevi” Bijeljina, prim. dr Milivoje Pelemiš kaže da  je ova bolest sedma po učestalosti karcinoma među ženama u svijetu.

“Čini svega 4% svih karcinoma kod žena, ali je porazna informacija da je najsmrtonosniji od svih ginekoloških tumora. Razlog tome je njegovo kasno otkrivanje u već uznapredovalom stadijumu, kada su mogućnosti liječenja već vrlo ograničene. Više od polovine žena kojima je dijagnostikovan rak jajnika čine žene u menopauzi, starije od 60 godina. Međutim, rak jajnika se može pojaviti i kod mlađih žena, kada su češći tumori polnih ćelija i specijalizovane strome jajnika”, ističe dr Pelemiš.

Tumore jajnika dijelimo na epitelne tumore, tumore polnih ćelija, tumore specijalizovane strome jajnika i metastatske tumore.

Prim. dr Pelemiš objašnjava da tumori jajnika u početku nemaju specifične simptome i zbog toga se uvijek naglašava važnost redovnih ginekoloških kontrola, kako bi se bolest otkrila u što ranijem stadijumu i pravovremeno liječila. Najčešće se javljaju nespecifične tegobe u smislu nelagodnosti u trbuhu i nadutosti, a tek u uznapredovalom stadijumu bolesti dolazi do bola u trbuhu, razvoj ascitesa, malaksalosti, gubitka u tjelesnoj težini i smetnji pri disanju zbog pritiska na dijafragmu.

Dijagnoza se postavlja na osnovu brižljivo uzete anamneze, bimanuelnog ginekološkog pregleda, ultrazvučnog nalaza sa posebnim akcentom na dopler ispitivanja, serumskih vrijednosti Tu markera i dodatnih radioloških analiza (MRI i CT pregleda abdomena i male karlice, RTG pluća, infuzijska urografija i kolonoskopija).

Na osnovu rezultata urađenih analiza određuje se stadijum bolesti, a potom i optimalan način liječenja koji je prilagođen svakom pacijentu. Liječenje je uglavnom kombinacija hirurškog liječenja, pri čemu je akcenat na maksimalnoj citoredukciji tumora i potom dodatnog liječenja, najčešće hemoterapeuticima.

Prema riječima dr Pelemiša, uzrok nastanka karcinoma jajnika je nepoznat, ali nekoliko faktora je povezano sa porastom ili smanjenjem opasnosti od nastanka ove bolesti.

“Većina epidemioloških studija pokazuje da neplodnost (veća izloženost lijekovima za indukciju ovulacija), karcinom endometrijuma i dojke u anamnezi i karcionom jajnika u porodici povećavaju opasnost od nastanka epitelnog karcinoma jajnika. Sa druge strane, veći broj porođaja, dojenje, upotreba oralnih kontracepcijskih sredstava, histerektomija i podvezivanje jajovoda smanjuju opasnost od nastanka ovog tipa karcinoma. U protektivnom smislu je značajna i pravilna ishrana, obzirom da pojedine studije ukazuju na to da povećan unos masti životinjskog porijekla, povećan unos bjelančevina i generalno veći unos kalorija povećavaju opasnost od nastanka karcinoma jajnika. Istraživan je značajan broj onkogena i tumor supresorskih gena, za koje se smatra da mogu imati ulogu u nastanku karcinoma jajnika. Mutacije ili delecija dijela hromozoma za tumor supresorske gene BRCA1, BRCA2 i p53 dokazano imaju ulogu u nastanku ovog karcinoma, posebno familijarnih formi ovih karcinoma. Poznavanje onkogena i tumor supresorskih gena koji učestvuju u nastanku epitelnog karcinoma jajnika je vrlo važno, naročito što su ti geni i njihovi proizvodi ciljevi genske terapije u koje se polažu velike nade u liječenju karcinoma jajnika u bliskoj budućnosti”, naveo je prim. dr Pelemiš.