„Osteoporoza je metabolička bolest kostiju koju karakteriše smanjenje mineralne gustine i promjena mikroarhitekture koštanog tkiva, zbog čega kosti postaju slabije, krhkije i podložnije prelomima. Najčešće su zahvaćeni pršljenovi, vrat butne kosti i kosti podlaktice, a prelomi mogu nastati i pri minimalnoj traumi. Riječ je o bolesti koja ima veliki socijalno-medicinski značaj jer, ukoliko se na vrijeme ne otkrije i ne liječi, može dovesti do invaliditeta i ozbiljno uticati ne samo na kvalitet života oboljelog već i na njegovu porodicu. Osteoporoza je veoma česta bolest današnjice. Oko 80 odsto oboljelih čine žene, posebno u postmenopauzalnom periodu, ali se javlja i kod muškaraca, najčešće nakon 70. godine života“, ističe dr Spasojević.

Ko je u najvećem riziku?

„Najčešći oblik je postmenopauzalna osteoporoza, koja se povezuje sa smanjenjem nivoa estrogena. Ipak, hormonske promjene nisu jedini faktor koji doprinosi nastanku bolesti. Među faktorima rizika su smanjena fizička aktivnost, sitnija tjelesna građa i nizak indeks tjelesne mase (ispod 19), dugotrajna upotreba kortikosteroida, zapaljenske reumatske bolesti poput reumatoidnog artritisa, kao i određena oboljenja endokrinog sistema, uključujući dijabetes, hipertireozu i hiperparatireoidizam. Rizik mogu povećati i maligne bolesti, pojedini oblici njihove terapije, zračenje i duži periodi imobilizacije. Važnu ulogu ima i genetika, zbog čega je podatak o prelomima kuka ili ranom nastanku osteoporoze u porodici značajan prilikom procjene rizika”, objašnjava dr Spasojević.

Dijagnostika – ne čekati prvi prelom

Jedan od najvećih problema kod osteoporoze jeste to što dugo može proći bez vidljivih simptoma. Zbog toga se često naziva „tihom bolešću“, jer se nerijetko otkrije tek kada dođe do preloma. Prema riječima dr Daliborke Spasojević, “zlatni standard” za dijagnostiku osteoporoze jeste osteodenzinometrija (DEXA), odnosno, mjerenje mineralne gustine kostiju.

„Osteodenzinometrija je neinvazivna, bezbolna radiološka metoda koja kratko traje i koristi minimalne doze zračenja. U JZU Bolnica „Sveti Vračevi“ Bijeljina trenutno nije dostupan aparat za osteodenzitometriju, dok se ova mjerenja obavljaju u Domu zdravlja. Dobijeni nalaz najčešće tumači reumatolog, a po potrebi i endokrinolog. Za procjenu stanja pacijenta i izbor odgovarajuće terapije značajne su i laboratorijske analize, među kojima su određivanje vrijednosti ukupnog kalcijuma, uree, kreatinina i paratiroidnog hormona. Osteodenzitometriju bi trebalo preporučiti ženama starijim od 65 godina i muškarcima starijim od 70 godina. Procjena rizika i pregled mogu biti potrebni i ranije, naročito kod osoba koje su imale prelom nakon manje traume, žena koje su ušle u menopauzu prije 45. godine, osoba sa određenim hroničnim bolestima ili onih koje su duže bile imobilisane. Posebnu pažnju treba obratiti i na osobe sa porodičnom istorijom preloma kuka”, naglašava reumatolog iz bijeljinske bolnice, dr Daliborka Spasojević.

Liječenje osteoporoze

„Dijagnoza osteoporoze se, između ostalog, postavlja kada je T-skor na lumbalnom dijelu kičme ili vratu butne kosti jednak ili niži od -2,5. Na osnovu rezultata osteodenzitometrije, drugih nalaza i ukupnog rizika od preloma, specijalista procjenjuje kada je potrebno uvesti terapiju i koji je oblik liječenja najprimjereniji. U liječenju se koriste antiresorptivni lijekovi, među kojima su bisfosfonati i denosumab, kao i lijekovi koji podstiču stvaranje koštanog tkiva, poput teriparatida. Izbor terapije zavisi od vrijednosti T-skora i drugih parametara, a odluku donosi reumatolog ili endokrinolog“, navodi dr Spasojević. Ona dodaje da su uz medikamentoznu terapiju, važni i adekvatan unos kalcijuma i vitamina D, redovna fizička aktivnost, prestanak pušenja i izbjegavanje prekomjerne konzumacije alkohola”.

Prevencija počinje svakodnevnim navikama

Iako na neke faktore rizika ne možemo uticati, poput nasljedne predispozicije i životne dobi, pravilne životne navike mogu doprinijeti očuvanju zdravlja kostiju i smanjenju rizika od preloma.